Otac Joil Bulatović

Biografija

Ne tako davno, 1995. godine na imanju svojih roditelja, u mestu Ćirilovac nadomak Kolašina u Crnoj Gori započela je gradnja manastira. Manastir Ćirilovac je sagradio nekadašnji čuvar kivota manastira Ostrog, Otac Joil Bulatović. Manastir Ćirilovac je posvećen svetom Kirilu i Metodiju, a osvećen je 19. septembra 1999. godine. Nakon toga, na nadmorskoj visini od 2 000 metara, na planini Ključ, 2004. godine je sagrađen i hram posvećen Svetom Preograženju Gospodnjem, a koji se nalazi u sklopu manastira Ćirilovac. Hram Svetog preograženja Gospodnjeg je građen po uzoru na nekadašnju crkvu na planini Lovćen, koja je porušena.

Manastir Ćirilovac vodi arhimandrit, iguman Otac Joil Bulatović. Otac Joil Bulatović je rođen u mestu Rečine, 20. jula 1940. godine. Završio je hemiju na Prirodno – matematičkom fakultetu i dugogodišnji je profesor gimnazije u Danilovgradu.

Otac Joil Bulatović se zamonašio u manastiru Ždrebaonik, 27. aprila 1991. godine. Od 19. septembra 1999. godine se nalazi na mestu vršioca dužnosti nastojatelja manastira Svetog Kirila i Metodija, poznatog kao manastir Ćirilovac.

Od 20. avgusta 2005. godine je i arhimandrit.

Otac Joil Bulatović je poznat po svojim govorima i jasnim stavovima o evoluciji i Darvinovoj teoriji, o masonima, o ekumenizmu, o zadnjim vremenima, o abortusu, o Jehovinim svedocima, o Subotarima i o mnogim drugim temama vezanim za pravoslavlje.

Otac Joil o Darvinovoj teoriji

Evo šta Otac Joil Bulatović veli o evoluciji i o Darvinovoj teoriji da je čovek postao od majmuna:

“ Neprijatelji ljudskoga roda izmislili su kako smo mi postali od majmuna. Potplatili nekoga nesrećnog masona Darvina koji je napisao lažnu teoriju kako je neki majmun putovao, video nešto žuto gore, onu bananu i razmišljao čitavog dana kako će da dokuči, išao, mislio i naišao na neki štap, uhvatio ga u prednje šape. Podigao se i nešto mu je kvrcnulo u leša i postao je čovek od majmuna. Eto, takvu teoriju ludu su izmislili u koju ni dijete ne bi moglo poverovati, a ne da doktori nauka i vladari vjeruju u to. „

Otac Joil o ekumenizmu i pravoslavlju

Dotakao se Otac Joil Bulatović u svojim besedama i otpadnika od pravoslavne vere, a evo šta on veli o ekumenizmu i o pravoslavnoj veri uopšte:

– “ Mi pravoslavci smo najsrećniji narod samo da umijemo da prihvatimo svim srce,. svom mišlju i svom dušom Gospoda, i da prihvatimo vjeru koja čini čuda. „

– “ Pravoslavlje je staro dvije hiljade godina i tu je vjeru propovjedao, ni sveštenik, ni anđeo, niti čovjek, nego bogočovjek Gospod Isus Hristos. On to predade apostolima, apostoli dalje i ostade nepromjenjiva vjera, hvala Bogu, do dana današnjeg. I kad bi ovaj nesrećni zaluđeni narod na ovoj planeti prihvatio ovu životvornu, spasonosnu vjeru, na zemlji bi nastao mir, nastala bi ljubav, nestalo bi granica, sve bi bilo naše zajedničko i čitava planeta bi živjela u ljubavi i slozi. „

Otac Joil o masonima

Citiramo i šta Otac Joil Bulatović misli o masonima:

– “ Masoni su sluge satanske i hoće da unište Pravoslavlje da bi mogli da sprovedu svoj 140 – godišnji plan. Sveti Sava i sveti Vasilije su stali pred presto Boga i spasli Srbe od bombardovanja.

Evo, često čujemo da je izabran novi sekretar Ujedinjenih Nacija, a ja se pitam đe ti je predsednik sekretare, kukala ti majka, a njemu je sam Antihrist predsednik. „

– “ Pogledajte kako su udarili jeretici na pravoslavlje i šta su masoni uradili od Velike Rusije. I baš su se okomili na pravoslavnu vjeru, a ne znaju nesretnici da se pravoslavci mole Bogu za sve narode svijeta, jer smo svi iz Nojeve lađe. I sad su u poslednje vrijeme udarili i na crkvu i ono malo stado koje se kupi oko crkve, na pastire koji se muče i bore protiv đavola i njegovih slugu. Još im je ostalo to da razbiju i onda da nastane haos na zemlji. „

Otac Joil o abortusu

Otac Joil Bulatović se dotakao i ovog vrlo osetljivog pitanja, a evo šta je on rekao o abortusu_

“ Djeca koja su ubijena u utrobi matere, biće odrasli ljudi na Strašnom sudu i poznaće svoje roditelje i roditelji će poznati njih, iako ih nijesu vidjeli, iako su ih iz mraka u mrak ubacili, bacili u kanalizaciju ili destilacione aparate. I ta djeca koja ne mogaše da se odbrane od zločinaca roditelja osudiće svoje roditelje. I svi ljekari ginekolozi naći će se u vječnim mukama, gdje nikada mira neće imati. A i na ovoj zemlji proživjeće isto užasno i oni i njihova djeca, jer su i djeca njihova prokleta. Žao mi je te djece. Jer su meni u Ostrogu dolazila ta nesretna djeca ginekologa. Ta djeca moraju da žive hrišćanski, da se krste, da poste, da čitaju molitve, da idu u crkvu svakog praznika i nedjelje i Bog njih neće kazniti zbog grijeha njihovih roditelja. Ali bez velikog truda i podviga, ta su djeca vrlo ugrožena. Zato, ginekolozi, pokajte se i plačite do kraja života i činite dobra djela i nemojte više da ubijete nijedno dijete, nego nagovarajte majke da rađaju. Jer što Bog oživi, čovjek ne smije da ubije. „

Isceljenja

Dok je čuvao kivot Svetog Vasilija Ostroškog, Otac Joil Bulatović je video mnoga isceljenja. Navešćemo šta kaže o nekima od njih:

– “ Da mi ništa nije Gospod ostavio nego samo svetoga Vasilija Ostroškoga Čudotvorca skoro 400 godina kako po onoj maloj pećinskoj crkvi, fizički maloj, ali bezgraničnoj, slivaju se rijeke živih ljudi sa svih krajeva svijeta. I možemo slobodno da rečemo kao ono u Evanđelju da slijepi progledaju, gluvi pročuju, gluvonijemi progovore, uzeti hodaju, gubavi se čiste. I jedno čudo, baš kad sam htio da idem u ovaj manastir što smo sagradili kod Kolašina, posvijećen Kirilu i Metodiju. Bio je avgust mjesec, dovodi majka sina negde oko 26 godina starog. Ona kaže meni, veli oče, ovaj moj sin je gluvonem, a meni neka inspiracija svetog Vasilija, pa pred Bogom rekoh, ako Bog da od danas neće biti gluvonijem i pročitam molitvu kratku što čitam većinom nekom bolesniku. Pomažem ga uljem iz kandila svetog Vasilija i kažem kako se zoveš, a on Miodrag kaže, Miodrag se zovem, ja ga pitam dalje nešto, on govori čisto. Majka se čudi, počela da plače, je li to istina, a onaj narod ćuti. Ja posle pomislim koliko je čuda učinio sveti Vasilije, da nikad nije čuo nikakvu riječ, okle njemu srpski jezik sad da govori. Pa onda, dao mu glas da govori, dao mu uši da čuje. Ko bi to mogao danas na svijetu, kakva medicina to da uradi. „– “ A evo, 1993. godine Hristina Joković iz Nikšića, Zorana i Vjere Joković, slijepa od rođenja, i rođena u sedam meseci, i još bolesna od leukemije i doveli su je sa klinike, treba za par dana da umre i oni kao zadnje dovodu je u Ostrog. Ja čitam molitve, to nije da mi je neko pričao drugi, posle dva sata ona je videla kao onaj što najbolje oči ovde ima. Nikad joj nije trebalo ništa da stavlja, ni naočare ni ništa, a kad su je poveli na kliniku da vide da li ima leukemiju, leukemiju nije imala. To je sad zdravo dijete, baš su je dovodili i ja kažem svratite ovamo da pokažemo čudo Božije i svetog Vasilija Ostroškog. Toliko bih vam pričao čuda da bismo satima ostali. „

– “ Toliko bih imao ja da pričam o čudima svetog Vasilija koja sam doživeo tu, da je čak sveti Vasilije vaskrsnuo jednu ženu iz Dalmacije. Došao je kod igumana Georgija jedan čovek iz Dalmacije i kaže oče, (a ja sam bio tada prosvetni radnik nijesam bio u monaštvu), nešto vi treba da pričam jedno čudo. I on je ispričao. Ima ženu i petoro djece, šesto djete kad se rodilo žena je dobila trovanje krvi, mučili su se oko nje i lekari su rekli može da je nosi kući i da umre kod kuće. I on je ponio, veli tri dana je bila tu i trećega dana žena zinu i umrije. Padoše ona djeca na nju, počeše da vrište, ja pao na sred kuće, pa zavapih: „Sveti Vasilije, čudotvorče, ako ćeš ikada da mi pomogneš, pomozi mi danas“. Oče, otvaraju se vrata od kuhinje, ulazi sveti Vasilije sa onom mitrom plavom, pogleda mene, pođe ka ženi, dunu joj u usta i žena ustade. Eno, veli, sad čuva goveda, potpuno zdrava. I ja sam često pomišljao, zaključio sam da sigurno ima toliko slobodu pred Gospodom…. „