Kneževa večera – Analiza epske narodne pesme

0

Autor: narodna pesma
Književni rod: epika
Književna vrsta: epska narodna pesma Kosovskog ciklusa

O Kosovskom ciklusu epskih narodnih pesama

Kako mu i sam naziv kaže, ovaj ciklus pesama opeva događanja vezana za Kosovski boj. Čini se da je ovo najmalobrojniji ciklus srpskih epskih pesama.

Ujedno, verodostojnost ovih pesama se najčešće dovodi u pitanje, jer se smatra da je narodni pevač nepravedno optužio Vuka Brankovića za izdaju. Odnosno da je mit o njegovoj izdaji najviše baziran upravo na ovoj narodnoj pesmi. Pretpostavlja se da je ova pesma, ipak nastala po završetku Kosovskog boja, te da je jedina “ krivica “ Vuka Brankovića ta što je ostao živ. Upravo tu je činjenicu, smatraju brojni istraživači, nraodni pevač uzeo kao osnov na kome je posle nastao mit da je Vuk Branković izdao kneza Lazara i Srbiju.

Za sve pesme koje pripadaju ovom ciklusu je karakteristično prisustvo dva glavna motiva: izdaje i herojske pogibije.

Tema pesme “Kneževa večera“

Skup kneza Lazara i srpskih velikaša i junaka pred Kosovski boj.

Knezeva vecera analiza pesme

Mesto i vreme radnje

Radnja epske narodne pesme “ Kneževa večera “ se odvija u gradu Kruševcu, ali na tajnom mestu, u noći uoči boja na Kosovu ( 28. juna 1389. godine ).

Analiza pesme “Kneževa večera“

Epska narodna pesma “ Kneževa večera “ predstavljena je kao sinonim biblijske Tajne večere. Upravo ova pesma se smatra najbitnijim trenutkom čitave drame koja je vezana za boj na Kosovu.

Narodni pevač uvodi čitaoca u radnju opisom mesta održavanja večere, te nabrajanjem zvanica.

Zaplet lektire “ Kneževa večera “ nastaje u trenutku kda knez Lazar podiže pehar te nazdravlja junacima, obraćajući se poznatom junaku epske narodne tradicije, Milošu Obiliću. Veliki srpski knez Lazar otvoreno pokazuje da smatra da će ga upravo Miloš Obilić izdati u boju, čime se aludira na Judinu izdaju.

Miloš reaguje vrlo burno na ovu kneževu opasku, te kaže da zna da njemu izdajnik “ sjedi uz koljeno “, aludirajući na Vuka Brankovića.

Kulminacija epske narodne pesme “ Kneževa večera “ je trenutak kada Miloš Obilić daje zakletvu da će u boju ubiti turskog sultana Murata, ne bi li dokazao da nije izdajnik. A kako kaže, ako se vrati živ iz boja, on će lično ubiti izdajnika, odnosno Vuka Brankovića.

Prepričana pesma “Kneževa večera“ za pismeni sastav

Na samom početku lektire “ Kneževa večera “ prikazuje se mesto održavanja ovog čuvenog događaja. Knez Lazar nazdravlja junacima i ostalim zvanicama i za svakog ima reči hvale. Međutim, smatra da će ga najhrabriji među njima, Miloš Obilić izdati sutradan u Kosovskoj bici. Miloš dostojanstveno zahvaljuje knezu Lazaru na rečima hvale, ali je uvređen njegovim mišljenjem o izdaji i zavetuje se da će ubiti turskog sultana Murata. Uz to kaže da ukoliko bude preživeo bitku, lično će presuditi jedinom izdajniku među njima, Vuku Brankoviću.

Likovi u pesmi “Kneževa večera“

U epskoj narodnoj pesmi “ Kneževa večera “ pobrojani su svi tadašnji srpski junaci i gospoda. Knez Lazar o svakome od njih govori po nešto.
Mada, glavni junaci su praktično Miloš Obilić i Vuk Branković. Oni su u ovoj lektiri predstavljeni kao potpune suprotnosti. Miloš je junak, a Vuk gospodin.

U senci jednog od glavnih junaka epske narodne pesme “ Kneževa večera “ su, pak dvojica junaka: Kosančić Ivan i Toplica Milan.

Cela pesma “Kneževa večera“

Analiza lektire “ Kneževa večera “ je vrlo važna za sastav iz srpskog jezika. Mada i sama pesma nije mnogo dugačka i lako je razumljiva, pa je dobro pročitati je u celosti.

Slavu slavi srpski knez Lazare
u Kruševcu, mjestu skrovitome.
Svu gospodu za sofru sjedao,
svu gospodu i gospodičiće:
s desne strane starog Jug-Bogdana,
i do njega devet Jugovića;
a s lijeve Vuka Brankovića,
i ostalu svu gospodu redom;
u zastavu vojvodu Miloša,
i do njega dv'je srpske vojvode:
jedno mi je Kosančić Ivane,
a drugo je Toplica Milane.
Car uzima zlatan pehar vina,
pa govori svoj gospodi srpskoj:
“Kome ć’ ovu čašu nazdraviti?
Ako ću je napit po starještvu,
napiću je starom Jug-Bogdanu;
ako ću je napit po gospostvu,
napiću je Vuku Brankoviću;
ako ću je napit po milosti,
napiću je mojim devet šura,
devet šura, devet Jugovića;
ako ću je napit po ljepoti,
napiću je Kosančić-Ivanu;
ako ću je napit po visini,
napiću je Toplici Milanu;
ako ću je napit po junaštvu,
napiću je vojvodi Milošu.
Ta nikom je drugom napit neću,
već u zdravlje Miloš-Obilića!
Zdrav, Milošu, vjero i nevjero!
Prva vjero, potonja nevjero!
Sjutra ćeš me izdat na Kosovu,
i odbjeći turskom car-Muratu!
Zdrav mi budi, i zdravicu popij,
vino popij, a na čast ti pehar!”
Skoči Miloš na noge lagane,
pak se klanja do zemljice crne:
“Vala tebe, slavni knez-Lazare!
Vala tebe na tvojoj zdravici,
na zdravici i na daru tvome,
al’ ne vala na takoj besjedi!
Jer, tako me vjera ne ubila,
ja nevjera nikad bio nisam,
nit’ sam bio, niti ću kad biti,
nego sjutra mislim u Kosovu
za rišćansku vjeru poginuti!
Nevjera ti sjedi uz koljeno,
ispod skuta pije ladno vino:
a prokleti Vuče Brankoviću!
Sjutra jeste lijep Vidov danak,
viđećemo u polju Kosovu
ko je vjera, ko li je nevjera!
A tako mi boga velikoga,
ja ću otić sjutra u Kosovo,
i zaklaću turskog car-Murata,
i staću mu nogom pod gr'oce!
Ako li mi bog i sreća dade
te se zdravo u Kruševac vratim,
uvatiću Vuka Brankovića,
vezaću ga uz to bojno koplje –
kao žena kuđelj’ uz preslicu,
nosiću ga u polje Kosovo!”



Share.

Leave A Reply